Sokobanja

U današnje vreme kada su ljudi sve više vezani za tehnološke izume, statični i udaljeni od prirode postoji neka opšta nelagodnost i svest o tome koliko je moderan način života nezdrav za sve nas. Udaljivši se od prirode počeli smo da osećamo koliko nam ona zapravo nedostaje. Sokobanja sa svim lepotama reljefa, lekovitim vodama, ružom vetrova, biljnim i životinjskim svetom pruža nam mogućnost da ispunimo iskonsku potrebu za boravkom u prirodi na način koji će nas osvežiti, pa čak i izlečiti.

Istorijski razvoj Sokobanje svedoči o tome da su ljudi od davnina poznavali i priznavali njene vrednosti, a u današnje vreme još i više, kada nam uz sve pogodnosti i adaptacije na koje je čovek modernog doba navikao, ona nudi mir i lepotu netaknute prirode.

Prirodna bogatstva i resursi koje ova banja poseduje kao što su: reljef, klima i lekovite vode Sokobanjci znaju da čuvaju od zagadjivanja. Stanovništvo je zahvalno na ovim darovima prirode jer su oni bili presudni za razvoj ovog mesta, čineći turističku ponudu Sokobanje izuzetno bogatom. Nije ni čudo da se posetioci najpre zainteresuju za sve ove prirodne faktore.

Izuzetnost Sokobanje, kao posebnog geoprostora, odlikuju se u njenom položaju, reljefu, klimatskim uslovima i vegetaciji. Ona pripada Zaječarskom okrugu (kao i Zaječar, Boljevac i Knjaževac) i jedino je urbano mesto u ovoj najmanjoj opštini u okrugu, dok su ostala naselja seoskog tipa. Sokobanjska opština obuhvata 500 kvadratnih kilometara sa još 24 naselja medju kojima dominira Sokobanja kao centar kulturnog, administrativnog, privrednog i turističkog života.

Posebnost Sokobanje u Zaječarskom okrugu ogleda se i u tome da su u ovoj opštini dominantne dve grane turizma koje su potpuno nerazvijene u ostalim opštinama okruga a to su – poljoprivreda i turizam. Zaječarski okrug, za razliku od ostatka Srbije, ne obiluje plodnim zemljištem pa je i poljoprivreda marginalizovana svugde osim ovde.

Sokobanja je smeštena u kotlini, okružena planinama koje se preostiru sa istoka, zapada, severa i juga što daje poseban pečat ovom kraju, čineći reljef raznovrsnim, a klimu lekovitom. Ruža vetrova, vazduh bogat kiseonikom i reka Moravica koja protiče kroz Sokobanju predstavljaju dodatni osvežavajući faktor same banje.

U klipu ispod možete videti kratak turistički vodič o svim lepotama Sokobanje, a ukoliko želite videti panoramski pogled Sokobanje, kliknite ovde.

Raboš: drevni kalendar i sistem računanja Starih Slovena

Naši preci Stari Sloveni pre primanja hrišćanstva su pisali „čertami i rezami“ i po njima gatali i gledali budućnost o čemu svedoči Crnorizac Hrabar tekstom “Slovo o pismenima” iz X veka.
Raboš je bio pisani kalendar koji je služio za beleženje važnih pojava i događaja u godišnjem solarno-lunarnom kalendarskom ciklusu (ravnodnevice, dugodnevice, kratkodnevice, različiti praznici). Raboš kalendar se nameštao prvog punog meseca posle kratkodnevice.
Postojao je i molitveni raboš po kojem su se pribirale molitve, a jedna od uloga raboša bila je da pomaže pri pamćenju brojeva, prilikom novčanih ili nekih drugih dogovora. Dve drvene pločice, jedna za poverioca, a druga za dužnika, zarezivale su se tako da predstavljaju dopunu jedna drugoj. Kada bi dug bio izmiren, pločice su uništavane.
Zbog svoje velike praktičnosti raboš je bio široko rasprostranjen i u narodu se koristio do početka dvadesetog veka. Način pisanja pisma bio je bustrofedonski – naizmenično zdesna nalevo i u povratku sleva nadesno. Prvih devet slova bile su jedinice, sledećih devet desetice a preostala slova plus tri dopunska znaka stotine. Znak u vidu apostrofa je razlikovao slovo od broja.
Raboš suvenir koji bi čuvao priču o našem slovenskom identitetu i poreklu i izazivao interesovanje za našu nacionalnu prošlost bio bi u obliku drvenih privezaka jednodelnih i dvodelnih sa ugraviranim kalendarima i porukama ispisanim na bustrofedonski način.

Nešto više o rabošu, suvenirima, kao i promociji turizma i simbola lokalnih identiteta možete naći na sledećem linku.